Alkaliziranje u borbi protiv bolesti

Alkaliziranje u borbi protiv bolesti

Iskustvo pokazuje da je eliminacija uzroka problema bolesti najvažniji korak u njenom suzbijanju i liječenju.

Alkaliziranje u borbi protiv AKUTNIH I KRONIČNIH bolesti


Zdravlje i bolest čovjeka ovisi dijelom o kemijsko-biološko-fiziološkim kontrolnim mehanizmima, pri čemu balans između kiselo-baznog (lužnatog) statusa igra važnu ulogu. Taj balans je bitni dio svih tjelesnih funkcija, a kad se te funkcije poremete dolazi do značajnih nepoželjnih stanja.

 

Tijekom različitih bolesti može se uočiti “skretanje u povećanu kiselost”, a to se odnosi na brojne akutne, ali i kronične bolesti. Nema organa niti funkcionalne jedinice, čak niti pojedinačne stanice u tijelu, koja ne može biti oštećena ili čak uništena s previše kiseline. Obično su samokontrolirajući mehanizmi ljudskog tijela u stanju održavati koncentraciju kiselina u krvi konstantno na pH vrijednosti 7,4. Ipak u određenim stanjima previše kiseline je akumulirano u pojedinim “lokacijama” u tijelu. To se manifestira osobito kroz bolne depozite u vezivnom tkivu. To su “otpadne supstance” i uglavnom sadrže soli vezane uz kiselinu, a nakupljaju se u tkivu. Znaci su kroničnog oštećenja, a uzrok su mnogih problema i bolesti.


Simptomi “viška kiselosti”
U osnovi višak kiselosti igra ulogu u gotovo svim kroničnim bolestima, bilo da je to povod za nastanak simptoma ili je to već rezultat oštećenja stanica. Navest ćemo neke važnije i poznatije bolesti kojima je bitni uzrok ili je za njih velikim dijelom odgovorna povećana kiselost organizma.


1. Probavni trakt:
kronični i akutni gastritis, poremećaj crijevne flore, opstipacija, poremećaji probave, osjećaj “prejedenosti”, osjećaj nadutosti, problemi sa žuči;


2. Mišićno-zglobni problemi:
giht (mokraćna kiselina!), bolni mišići (mliječna kiselina!), oštećenja intervertebralnih diskusa, kronični i akutni bolovi u leđima,osteoporoza, cervikalni sindrom, artritis, reumatizam zglobova i mekog tkiva;


3. Oboljenja kože-kostiju-noktiju:
gubitak kose, bolesti noktiju, karijes, paradentoza, suha koža, neurodermitis, gljivične bolesti, akne u mladih i odraslih, “prljava” koža,celulit;


4. Metabolizam:
prekomjerna težina, proždrljivi apetit s atakama gladi, iznenadni nagoni za slatkim, dijabetes, kamenci bubrega, povećana mokraćna kiselina;


5. Krvožilni sistem:
hipertenzija, moždani udar, prijevremena ateroskleroza, bolesti koronarnih žila, poremećaj u cirkulaciji ruku i nogu, vrtoglavica,migrene i srčani udar;


6. Cijeli organizam:
slabost imunog sistema, kronična bol, depresija, loše osjećanje, nervoza i simptomi stresa, pretreniranost među sportašima,prijevremeni umor.


Bilo koje mjerenje u tjelesnim tekućinama predstavlja samo trenutno stanje u vrlo složenom sustavu, tako da mjerenje krvi, mokraće ili sline ne održava stvarno stanje odnosa kiselina i lužina u organizmu. Za iskusne dijagnostičare posebno je važno stanje vezivnog tkiva. Na primjer, već se opipom vezivnog tkiva može doći do zaključka o postojanju opće super-kiselosti, dok ju je kod mnogih bolesti moguće ustanoviti samo iz anamnestičkih podataka (npr. bol u leđima koja se godinama javlja).


Tipični vanjski znakovi super-kiselosti su:
ukočena kralježnica, kruta tjelesna pokretljivost, naborana koža, natečene oči i kronični bolovi. Iskustvo nam govori da je uklanjanje uzroka bolesti najvažniji korak ka njenom izlječenju. Međutim, mnoge nove terapijske metode ne djeluju upravo zato jer ne dovode do neutralizacije suvišne kiseline, pa u svrhu ozdravljenja to zahtijeva sistematsko korištenje alkaličnih (lužnatih) tvari kao i bitnu promjenu prehrane i načina života, izbacivanje  namirnica koje uzrokuju zakiseljavanje organizma iz   prehrane.
Iskustvo pokazuje da je eliminacija uzroka problema bolesti najvažniji korak u njenom suzbijanju i liječenju. Najveći broj novih terapeutskih metoda gubi na efikasnosti zato jer ne uzimaju u obzir neutralizaciju suvišne kiseline. Ovo podrazumijeva sistematski unos određenih baznih supstanci. Samo tako pravilno rješavamo problem jer otklanjamo osnovni uzrok i nepovoljne okolnosti, a ne liječimo samo nastale posljedice. Možemo dakle govoriti o “zdravom liječenju”.

 

Često je već samo unos baznih supstanci dovoljan za kompletno rješenje tegoba koje su trajale godinama i bile uzrok bolova ili lošeg zdravlja.


Izvor: http://apoloncentar.wordpress.com

Sheraj :-)