Lisnato povrće

Lisnato povrće

Stručnjaci tvrde, a mi iz iskustva potvrđujemo, da je lisnato povrće neophodno za dobro funkcioniranje probave.

Stručnjaci tvrde, a mi iz iskustva potvrđujemo, da je lisnato povrće neophodno za dobro funkcioniranje probave te kao nezamjenjiv izvor minerala, vitamina i vlakana. Većina lisnatog povrća sastavljena je uglavnom od vode, što ga čini pomalo neukusnim, pa ga prije konzumiranja uglavnom treba začiniti. 

 

Veliki broj lisnatog povrća je postojao kao samoniklo bilje, da bi ga čovjek vremenom počeo uzgajati i mijenjati mu okus. Pokušaj "katalogizacije" lisnatog povrća nije nimalo jednostavan, kako zbog velikog broja podvrsta, tako i naziva koji se mijenjaju prema podneblju i načinu korištenja.

 

Blitva 

Omiljeno lisnato povrće u našem jadranskom podneblju (takozvano "zeje").

 

Endivija 

Spada u rod Cichorium koje karakterizira gorkasti okus. Ima ih više vrsta, poput belgijske, kovrčave te cikorije, koja se razlikuje debljim i žilavijim stabljikama. Koristi se sirova na salatu.

 

Kelj

Spada u porodicu Cruciferae, kupusnjača ili jednostavnije rečeno. Vrlo izdržljiva biljka koja se uzgaja tijekom cijele godine, ali koristi zimi, kada je izbor povrća ograničen. Za razliku od kupusa ima neravne i tamnije listove.

 

Kelj pupčar

Uvriježeni naziv je prokulica. Izgleda poput kupusa u minijaturi. Zapravo se radi o izdancima koji rastu na stabljici veličine oko pola metra koja na vrhu ima glavu kupusa. Prezimljuje na vrlo niskim temperaturama, čak do -10°C. 

 

Kupus

Također spada u kupusnjače. Može biti svijetlozeleni ili crveni. Vrlo stara biljka koja je prehranila Europu kad još nije bilo krumpira, graška i kukuruza. Vrlo je izdrživ, pa zamotan u plastičnu foliju može stajati u frižideru i po nekoliko tjedana. Možda se zbog njegove prostorne i vremenske sveprisutnosti uvriježila izmišljotina da se "djeca nalaze u kupusu".

 

Matovilac

Postoji onaj samonikli i uzgojeni. Specifičnog, blagog okusa, jede se sirov na salatu. Bogat je vitaminima A i C te se savjetuje kod anemija i arteroskleroze. Sezona počinje uglavnom oko Uskrsa.

 

Radič

Spada u rod Cichorium. Postoji više vrsta, ali je glavna podjela prema boji - zeleni i crveni. Gorkastog je okusa, a jede se sirov na salatu. U našim krajevima često se bere i divlji radič ili maslačak (prije cvatnje), koji je vrlo bogat željezom. Mladi listovi su skliski i čvrsti, što potvrđuje istarska narodna "imela sam lepega mladića, pa mi se j'udovi s percen od radiča".

 

Rikula

Također spada u obitelj Cruciferae. Poznata je pod mnogo različitih naziva: rokula, riga... Nekad je postojala samo ona divlja, a danas se uglavnom uzgaja. Pikantnog je okusa, sličnog senfu. Jede se sirova na salatu. U posljednjem desetljeću doživjela je pravi bum.

 

Salata

Najpoznatije i najkorištenije lisnato povrće. Pod općenitijim nazivom "zelena salata" postoje četiri glavne vrste: rimska, glavata maslenka, glavata kristalka i ona slobodnih listova. Jede se sirova tijekom cijele godine. Bogata je vlaknima koja pospješuju probavu. Navodno rimska salata posjeduje neka svojstva jednaka opijumu, pa se smatra da ima smirujuće djelovanje. U Južnoj Americi dojenčad, koja imaju nemiran san i često se bude, kupaju u kadi s nekoliko listova salate.

 

Špinat

Jede se sirov na salatu na svim kontinentima i pronalazi recepte u svim kuhinjama. Bogat je mineralima, iako sadrži i određene količine oksalne kiseline te ga ne bi smjele često jesti osobe koje pate od bubrežnih kamenaca, reume i djeca. Mit o Popaju koji uz pomoć špinata postaje nepobjediv na žalost je samo mit. Na primjer, radič i matovilac bogatiji su željezom od špinata.

 

 

Izvor: www.coolinarika.com

 
Sheraj :-)