Proteinski mit

Proteinski mit

Posljedice pogrešne ishrane vidljive su u današnjoj epidemiji brojnih suvremenih bolesti.

Vjerovanje da su životinjski proteini superiorni u odnosu na biljne proteine datira iz 1914 godine kada su dva naučnika Osborn i Mendel napravili eksperimente na miševima i utvrdili da miševi brže rastu kada jedu životinjske proteine. Kasnije je utvrđeno da je točno da miševi brže rastu ali i da kraće žive i da obolijevaju od raka i drugih bolesti. Bez obzira na to, generacije školske djece i doktora su pogrešno informirani da su nam meso, mlijeko i jaja neophodni kao izvori proteina.

 

Iako je ovaj mit u ishrani odavno opovrgnut, nema nekih pomaka da se informira javnost, da je ono čemu su nas učili potvrđeno kao netočno. Posljedice pogrešne ishrane vidljive su u današnjoj epidemiji brojnih suvremenih bolesti i lako je vidjeti tko tu dobiva, a tko gubi.

 

Piramida o ishrani koju učimo u školama i koju znamo još od djetinjstva je pogrešna. Visoko proteinska ishrana je velika zabluda koja ozbiljno ugrožava naše zdravlje.

 

Prije svega, mi ljudi nismo dizajnirani da jedemo meso, zato se meso uopće ne probavlja u našim crijevima već raspada što je uvod u mnoge bolesti. Što se tiče mlijeka, sve bebe (kod životinja i ljudi) piju mlijeko, a kad dobiju zube  počinju da  žvaču hranu. Mi smo jedina vrsta koja i poslije toga uzima mlijeko i mliječne proizvode, i to mlijeko koje je dizajnirano za druge vrste i potpuno neprikladno za ljudsku upotrebu. 

 

Slikovito, kravlje mlijeko je dizajnirano da od teleta napravi kravu od pola tone što nije slučaj sa nama jer su naše potrebe za proteinima mnogo manje. Naše tijelo poslije treće godine života smanjuje polako produkciju enzima koji stvara mlijeko.  

Proteine dobivamo probavljanjem hrane, ali naš organizam također reciklira proteine kroz razlaganje izumrlih čelija. Oni zatim cirkuliraju kroz organizam krvlju i limfom, te koriste se po potrebi. Nije potrebno jesti meso, mlijeko ili jaja da bismo dobili potrebne proteine. Kako bik ili slon dobiju proteine? Sjetite se koliko mišića imaju.

 

Kao što jake kosti ne ovise od kalcija već od toga koliko se tijelo kreće i opterećuje kosti, tako i jaki mišići ne ovise od unosa proteina već od napora kojima su izloženi. Mišići postaju veći tako što pri velikim naporima dođe do pucanja mišićnih vlakana koji se onda obnavljaju i na taj način dođe do njihovog uvećavanja. Velike doze proteina će prilikom razlaganja osloboditi toksične količine azota u krvi, koji će se zatim akumulirati u mišićima i izazivati kroničan umor. Potrebno je ojačati mišiće i poboljšati njihov tonus, ali ne i pretjerivati.  Kod djece u rastu i kod povećanih umnih napora može se povećati dnevna doza proteina za 10-15gr dnevno. Zeleno lišće, orašasti plodovi, klice i sjemenke su jako bogate proteinima.       

 

Dr. Jaffe sa Kalifornijskog Sveučilišta u Berkliju, je istraživao činjenice dijete bez životinjskih proizvoda na nekoliko generacija djece i odraslih. Dok današnje dijete bazirane na životinjskim proizvodima sadrže i do 150 grama dnevno, Dr. Jaffe je ispitanicima davao 24-33 gr. proteina dnevno. Nitko od ispitanika nije imao nikakve znakove nedostataka proteina niti bilo kojih drugih hranljivih tvari. Svi su bili u odličnom zdravlju! Dr. Max Rubner, direktor Higijenskog Instituta, Berlinskog Sveučilišta, poslije svojih istraživanja, također tvrdi da nam je potrebno samo oko 28 grama dnevno. Naime, čovjek  može akumulirati oko 30 gr proteina dnevno u tijelu. Sve što je više od toga odlazi u jetru i pretvara se u kiselinu koja se veže za kalcij iz kostiju i izbacuje se preko urina (Proteinom Izazvana Hypercalciuria - gubljenje kalcija preko urina)  i na taj način nastaju problem sa kostima. Ako jedete raznovrsno voće, povrće, orašaste plodove, sjemenke i klice vrlo lako ćete uzeti dovoljne količine proteina a i drugih potrebnih hranljivih tvari.  

 

Aminokiseline su građevni elementi proteina. Dijelimo ih na esencijalne i neesencijalne. Nije potrebno kombinirati žitarice i grah u jednom obroku ili u jednom danu da bi unijeli sve esencijalne aminokiseline. U biljkama imamo zastupljene sve aminokiseline i naše tijelo ima sposobnost da ih akumulira nekoliko dana za buduću upotrebu. Također, ima dosta voća i povrća koje sadrže sve aminokiseline, kao sto su: rajčica, banane, datulje, orasi, bademi, suncokretove sjemenke, kupus, brokule, mrkve i druge. Znači, treba jesti raznovrsno voće, povrće, orašaste plodove, sjemenke i klice koje će nas snabdijevati sa svim esencijalnim i neesencijalnim aminokiselinama kao i svim ostalim hranljivim tvarima koje su nam potrebne. Naravno, treba ih jesti sirove jer se kuhanjem aminokiseline oštećuju.

 

 

Napisala: Dr. Slađana Velkov

Sheraj :-)